| O nama | Najave | Intervjui | Tekstovi | Linkovi | Kontakt | english balkanimprov (indeks muzičara) || otompotom (netlabel) |
||||
Alessandro Bosetti
|
Intervju: Will Guthrie (2007)
Koristim različite zvučne izvore za različite prilike, sve zavisi od muzike ili zvuka koji želim da proizvedem. U pojedinim grupama i dalje sviram bubnjeve. Stvarajući muziku sam često kombinujem “objekte” i perkusije, mikrofone i “jeftinu elektroniku” a za komponovane stvari koristim šta god mi padne pod ruku što može proizvesti zvuk koji tražim. Za mene eksperimentisanje u muzici nije nešto što pripada samo “eksperimentalnoj muzici” ili “improvizovanoj muzici” , mogu reći da sam podjednako eksperimentisao i u različitim stilovima kao što su : rok, džez, flamenko itd… “Zvanično” sam učio bubnjeve ali probajući različite stvari ili svirajući uz radio recimo sam zaista naučio da ih koristim. Pretpostavljam da me u muzici uopšte u velikoj meri privlači pokušaj da nađem drugačiji ili lični način ophođenja sa određenim strukturama ili zvucima. Ja sam manje/više tip osobe koja mora da nauči “pokušajem i pogreškom” ne samo u muzici nego u zivotu uopšte. Tako da ne znam za drugačiji nacin nego da jednostavno isprobavam razne kombinacije različitih stvari... [bez odgovora] [bez odgovora] Jedno vreme sam satima vežbao bubnjeve svaki dan da bi bio bliži razvijanju tehničkih mogucnosti da sprovedem bilo koju ideju koja mi padne na pamet. To ostaje relevantno za bubnjeve ali ne toliko što se tiče elektronskih stvari koje radim. U tom slučaju razmisljam o muzici sve vreme , o tome kako mogu da uredim zvuk, kako da se pozabavim formom i strukturom tako da je to na neki način vezbanje. Sviranje uživo znači uvek praviti ravnotežu između sviranja stvari koje su mi već poznate, struktura o kojima sam već razmisljao itd. I pokušaja da se dođe do tačke gde nepoznato može da se dogodi ili nekada namerno uvodim nasumične elemente ili elemente slučajnosti kako bih iskoristio zvuke za koje ne znam kako će ispasti što me moze uvući u različite sfere... Meni je uvek bitno da osetim određenu dozu forme i strukture ma koliko apstraktno to bilo.. tako da mi uspeh ili promašaj (šta god to bilo!) nisu toliko bitni koliko da cela stvar ima smisla za mene. Postoji jako mali broj izdanja (uživo) na kojima sam radio gde je ono što sam zapravo uživo svirao ostalo takvo kakvo je snimljeno. Uglavnom snimim zvuk a posle nastavim da radim sa njim tako da mi ceo koncept “snimanja uživo” nije tako bitan. Kad su diskovi u pitanju ne zanimaju me toliko “živi snimci”, radije bih da to bude dosta drugačije od onog sto bih radio uživo sa obzirom da se radi o drugom mediju i sve to...
|
|||
| addlimb.org, 2007, 2008 |
||||