O nama  |  Najave  |  Intervjui  |  Tekstovi  |  Linkovi  |  Kontakt  |  english

balkanimprov (indeks muzičara)  ||  otompotom (netlabel)
 
 



upitnik


 Alessandro Bosetti
 Bertrand Denzler
 Bhob Rainey
 Bonnie Jones
 Bruce Russell
 Christian Weber
 Cor Fuhler
 Dieter Kovacic (dieb13)
 Doug Theriault
 Dragos Tara    novo
 eRikm
 Günter Müller
 Jeff Gburek
 Jeph Jerman
 Joe Foster
 Julien Ottavi
 Kai Fagaschinski
 Lucio Capece
 Róbert Rózsa    novo
 Robin Hayward
 Tomas Korber
 Will Guthrie

 

 

 

 

Intervju: Jeph Jerman  (2007)




1. Da li ste imali neko formalno muzičko obrazovanje, i šta sada izvlačite iz njega?

      Imao sam časove bubnjeva tokom dve godine od svoje 13. godine, ali to se uglavnom svodilo na učenje čitanja muzike, što me nikada nije zaista zanimalo. Mnogo sam više naučio svirajući sa mnogo različitih ljudi.


2. Kakvu opremu/instrumente koristite, i kakav je vaš odnos prema njima? Šta mislite da stoji iza vašeg izbora opreme/instrumenta?

      Sviram bubnjeve i perkusije preko 30 godina, ali takođe sviram šta god pronađem, konvenvcionalne instrumente iz različitih kultura kao i svakodnevne predmete, od kuhinjskog pribora do školjki i kamenja. Moj odnos sa ovim stvarima je uvek isti – to su alati za proizvođenje zvuka. Biram izvore zvuka po njihovom zvuku.


3. Šta je to što vas privlači ka muzičkom eksperimentisanju?

      Kreativni impuls. Mislim da je to najbolji termin za to. Mogu da racionalizujem svoje načine organizovanja zvuka, ali ove racionalizacije uvek dolaze posle činjenice stvaranja zvuka, i ne motivišu me. Slušanje je najvažnija stvar, i mislim da većina konvencionalne muzike ne podstiče na slušanje zaista. Ona podstiče misli i osećanja.


4. Zašto se bavite improvizacijom, i kako je vidite?

      To je najstariji oblik ljudske muzike na svetu. Bavim se njom jer uživam da stvaram stvari u trenutku, više nego da ponavljam stvari iznova i iznova.


5. Kako vidite odnos između planiranja i spontanosti u improvizaciji?

      To je uže po kom svi mi hodamo. Jedan prijatelj mi je jednom rekao da čovek može istinski da improvizuje samo na instrumentu koji nikada ranije nije svirao. Mislim da ima neke istine u tome. Može biti teško NE planirati, budući da je to jedna stvar u kojoj je um toliko dobar.


6. Da li "vežbate" za improvizaciju, i koje je vaše generalno mišljenje o ideju "vežbanja" za improvizaciju? Kada improvizujete, da li koristite zvukove koje ste već "isprobali", i koliko tu ima mesta za zvučno eksperimentisanje?

      Derek Bailey je jednom napiao da jedini način vežbanja improvizacije jeste improvizacija, i složio bih se sa tim. Radio sam sa ljudima koji “vežbaju” za improvizovane nastupe, i sa onima koji to ne rade. Ja lično sviram skoro svaki dan, održavam svoje telo zagrejanim a svoje uši otvorenim. Što se tiče isprobavanja zukova, ponekad proverim da li nešto fizički radi pre nego što ga koristim, ali retko kad pokušavam da vidim šta ću da radim s tim u kontekstu sviranja sa drugima.


7. Kako vrednujete improvizaciju? Šta , po vama, jednu improvizaciju čini boljom od druge?

      Nivo slušanja od strane svakog učesnika. Pokušavam da ne ocenjujem i ne prosuđujem muziku, što je često teško. Još jedna stvar koju um radi… Ukoliko mi je zabavno, i ne razmišljam previše, to mi je dovoljno.


8. Kada snimate za neko izdanje, da li svest o snimanju utiče na vaše sviranje, i na koji način?

      To teži da me učini svesnijim onoga što sviram. Tako je teže ignorisati sud. Snimanje živog nastupa je drugačije. Snimam svako svoje izvođenje i postao sam dobar u zaboravljanju na to kad jednom uključim svoj rekorder. Ovo je teže kad se nalaziš u studiju i praviš zvanični snimak naravno.












 

 

 

 

 

 

 

 
 
 
addlimb.org, 2007, 2008