| O nama | Najave | Intervjui | Tekstovi | Linkovi | Kontakt | english balkanimprov (indeks muzičara) || otompotom (netlabel) |
||||
Alessandro Bosetti
|
Intervju: Günter Müller (2007)
Počeo sam da sviram bubnjeve sa kontakt mikrofonima, slušalicama, elektronikom ranih 80-ih, a kasnih 90-ih dodao sam 2 minidisk plejera i kasnije 2 ipoda. Već neko vreme uglavnom sviram samo ipode i elektroniku. Na ipodu su procesuirani zvukovi uglavnom od bubnjeva/činela kao velika baza zvukova kojima sviram i koje transformišem uživo. Tokom mnogo godina elektronika je bila dodatak bubnjevima, a kasnije sam počeo da se usredsređujem na stvaranje zvukova sa manje materijala. Uvek sam tražio zvukove koje nikada ranije nisam čuo, materijal kojim bih mogao da improvizujem da bih ušao u (za mene) nove teritorije. Umorio bih se kad bih sve vreme svirao iste stvari, a eksperimentisanje je podticajno. Za mene je improvizovanje vrlo povezano sa životom, to je neka vrsta koncentrisanog oblika života. A tu su i momenti kada uspem da dobijem nove zvukove, nove kombinacije zvukova – možda neočekivano – to me jednostavno čini srećnim. Improvizacija je za mene metod za postizanje tih momenata. Kada sam počeo da sviram muziku u početku u rok-džez bendovima ubrzo sam se umorio od sviranja istih stvari iznova i iznova, vežbanja istih kompozicija, bilo je mnogo zabavnije improvizovati, i shvatio sam da se toliko neočekivanih stvari događa u improviaciji. Od tada, što znači od kasnih 70-ih, u potpunosti sam u improvizaciji. Improvizacija nije žanr ili stil muzike, improvizacija je način na koji posmatraš muziku (i život), to je metod, to je pogled na stvari. Naravno tokom godina uspostavljaš vokabular i gramatiku, zato je jedna od stvari na kojima treba da radiš stalno razvijanje stvari, nalaženje načina da ponovo transformišeš stvari, nalaženje novih strategija, da iznenadiš sebe. Bio sam uključen u nekoliko koncept-improvizacija i dirigovanih improvizacija, koji su bili fina iskustva, ali na kraju nikada u potpunosti ubedljiva. Vrlo sam siguran da ne postoji način “vežbanja” ili probanja improvizacije, to jednostavno uradiš. Često koristim zvukove koje sam već isprobao, ali pokušavam da ih svaki put sviram i tretiram drugačije i u drugačijim kombinacijama. Tako da bi uvek trebalo da bude mesta za nove zvučne eksperimente.
To je pre svega stvar osećanja, zatim možda pričanja o onome što se dešavalo, ili slušanja snimaka onoga što smo svirali. Postoje različiti aspekti koji čine jednu improvizaciju više ili manje uspešnom: da li je bilo nekako usredsređeno ili neodlučno, da li ima neke zanimljive i iznenađujuće dinamike, da li je bilo novih dešavanja ili su iste stare stvari, zanimljivi detalji, strategije, velika forma, tok itd.
Verovatno pokušavam da svira sa više koncentracije, ali više volim situacije u kojima mogu da zaboravim da se snimam. Veoma mi je zanimljivo šta se dešava kasnije sa snimljenim materijalom kada radim na njemu na kompjuteru. To je neka vrsta drugog života koji je prilično nezavisan od događaja kada je muzika svirana. Editovanje i miksovanje je za mene zanimljiva mešavina improvizacije i konceptualnog rada.
|
|||
| addlimb.org, 2007, 2008 |
||||