O nama  |  Najave  |  Intervjui  |  Tekstovi  |  Linkovi  |  Kontakt  |  english

balkanimprov (indeks muzičara)  ||  otompotom (netlabel)
 
 



upitnik


 Alessandro Bosetti
 Bertrand Denzler
 Bhob Rainey
 Bonnie Jones
 Bruce Russell
 Christian Weber
 Cor Fuhler
 Dieter Kovacic (dieb13)
 Doug Theriault
 Dragos Tara    novo
 eRikm
 Günter Müller
 Jeff Gburek
 Jeph Jerman
 Joe Foster
 Julien Ottavi
 Kai Fagaschinski
 Lucio Capece
 Róbert Rózsa    novo
 Robin Hayward
 Tomas Korber
 Will Guthrie

 

 

 

 

Intervju: Dieter Kovacic (dieb13)  (2007)




1. Da li ste imali neko formalno muzičko obrazovanje, i šta sada izvlačite iz njega?

      Ne. Osim malo gitare i blokflaute kad sam bio dete, nisam učio ni jedan „tradicionalni“ muzički instrument, i nisam išao ni na kakve kurseve ili časove.


2. Kakvu opremu/instrumente koristite, i kakav je vaš odnos prema njima? Šta mislite da stoji iza vašeg izbora opreme/instrumenta?

      Moj instrument je gramofon. Koristim i kompjutere, delom sa audio softverom koji sam sâm napisao. Razlog za ovaj izbor je moja predstava o tome kako se nova muzika uvek razvija iz postojeće muzike. Ideje su uvek zasnovane na prethodnim idejama. Korišćenje gramofona kao glavnog živog instrumenta nije bio izbor koji se desio jednom za uvek, več je više proizašao iz iskustva da gramofon pruža najzanimljivije žive nastupe – makar za moja dela.


3. Šta je to što vas privlači ka muzičkom eksperimentisanju?

      Činjenica da je čisto puštanje ploča dosadno ;-).


4. Zašto se bavite improvizacijom, i kako je vidite?

      Mislim da je “improvizacija” problematičan termin, pošto živa muzika uvek ima improvizovane elemente. U mom slučaju “improvizacija” označava nestabilno stanje negde između gubitka kontrole i kretanja u određenim pravcima.


5. Kako vidite odnos između planiranja i spontanosti u improvizaciji?

      To je kao korišćenje jezika. Koristim određene “reči” (zvukove/tehnike…) da komuniciram sa drugim muzičarima i sa publikom. Teško da ima bilo kakvog planiranja ali postoji dosta eksplicitnog sistema i strukture u onome što radim. U ovom kontekstu spontanost znači dopustiti da se dogodi, ono što je u mojoj glavi u svakom slučaju.


6. Da li "vežbate" za improvizaciju, i koje je vaše generalno mišljenje o ideju "vežbanja" za improvizaciju? Kada improvizujete, da li koristite zvukove koje ste već "isprobali", i koliko tu ima mesta za zvučno eksperimentisanje?

      To zavisi od projekta i tipa koncerta. Ne vežbam za solo koncerte, ali ponekad da za ansambl-koncerte. Mislim da bi uvek trebalo da bude dosta mesta za varijacije/eksperimente da bi stvari bile zanimljive.


7. Kako vrednujete improvizaciju? Šta , po vama, jednu improvizaciju čini boljom od druge?

      U osnovi koristim iste kriterijume za “komponovanu” i “improvizovanu” muziku. Dobro je ako je “catchy” i “catchy” je ako je strogo i, u isto vreme, sposobno da me iznenadi.


8. Kada snimate za neko izdanje, da li svest o snimanju utiče na vaše sviranje, i na koji način?

      Kada sviram uživo, nema mnogo razlike da li se koncert snima ili ne. Kada snimam u studiju, pokušavam da uhvatim što je moguće više varijacija i da ne brinem mnogo o formi pošto to mogu da uradim kasnije.












 

 

 

 

 

 

 

 
 
 
addlimb.org, 2007, 2008