|
Intervju: Dieter Kovacic (dieb13) (2007)
1. Da li ste imali neko formalno muzičko obrazovanje, i šta sada izvlačite iz njega?
Muzika je bila svuda u mojoj porodici (gitare, harmonike, trube, violine) tako da sam na vrlo prirodan način počeo da sviram, (kao što biste očekivali od porodice sa Sinti poreklom). Ali moja tehnika je počela da me frustrira i krenuo sam u konzervatorijum u Amsterdamu da bih studirao klavir – improvizovanu muziku. I imao sam trubu kao drugi predmet. Dimplomirao sam ‘89.
Bilo mi je dobro što sam bio u mogućnosti da vežbam na različitim koncertnim klavirima i upoznao sam neke dobre umetnike sa kojima sviram i danas (Tobias Delius na primer). Imao sam dosta vremena da slušam različitu muziku a da ne brinem o novcu. I zahvalan sam za to. Posle toga sam takođe proučavao gamelan (citru i rebab uglavnom), što je bilo sjsjano jer je toliko drugačije od zapadnjačkog osećaja vremena.
2. Kakvu opremu/instrumente koristite, i kakav je vaš odnos prema njima? Šta mislite da stoji iza vašeg izbora opreme/instrumenta?
Danas sam usredsređen na tri stvari: -- klavir, -- analogna elektronika, -- kejolina.
Klavir sviram kao žičani instrument. Stavljam mnogo stvari u njega, to je nešto što radim još od kad sam bio malo dete. Klavir je kao bezbedno skrovište za mene. Jednostavno provodim toliko vremena s njim (znate, 7 sati dnevno već nekoliko godina). Poput šetnje u šumi.
Što se tiče elektronike uglavnom koristim EMS Sinti AKS + razne ručno napravljene objekte da ih kontrolišem. Probao sam različite Sintove ali ovaj mi je najbolji. To je kao skijanje niz strmu nepoznatu planinu
Kejolina je gudački žičani instrument sviran sa mehaničkom klavijaturom (znači akustični instrument). Najčešće je sviram za sebe, veoma melodične orijentalne stvari uglavnom, vraćanje osnovama.
Pokušao sam da sviram na kompjuteru ali jednostavno nisam mogao da izgradim nikakav odnos sa njim. Potrebno mi je nešto fizičko.
3. Šta je to što vas privlači ka muzičkom eksperimentisanju?
Da bi našao stvari koje imaš u glavi, moraš da probaš stvari kod kuće. Uglavnom ne postoji radnja gde možeš da kupiš štagod ti treba, pa moraš da praviš svoje stvari. Za ostalo, da bih bio sveš itd, provodim vreme svaki dan probajući stvari, opipavajući, nadajući se da ću nabasati na nešto.
4. Zašto se bavite improvizacijom, i kako je vidite?
Preokrenuo bih ovo pitanje, zašto se svi ne bave improvizacijom? To je najprirodniji način stvaranja muzike. Čovek prvo nauči da govori a onda da čita, a ne obrnuto. Mislim da mi povezujemo “napisano” sa nečim “istinitim”, a usmenu tradiciju vidimo kao nešto nasumično i manje vredno. Što je veoma pogrešno ja mislim.
5. Kako vidite odnos između planiranja i spontanosti u improvizaciji?
Kao neizbežan brak. Imaš svoj vokabular, ali praviš rečenice od njega svaki put. Ponekad nalaziš nove reči ali uglavnom su ljudi sa kojima sviraš ti koji menjaju značenje onoga što sviraš. I tako se prilagođavaš/reaguješ.
6. Da li "vežbate" za improvizaciju, i koje je vaše generalno mišljenje o ideju "vežbanja" za improvizaciju? Kada improvizujete, da li koristite zvukove koje ste već "isprobali", i koliko tu ima mesta za zvučno eksperimentisanje?
Ponekad sviram pomalo radi vežbe, naročito ako nisam svirao određenu postavku neko vreme. Mada to je više proveravanje opreme. Ali uglavnom više ne vežbam fizički. Više razmišljam o tome.
Sa druge strane, tokom nekoliko godina smo ja i neki ljudi iz Amsterdama (Eric Boeren, Wilbert de Joode, Joost Buis itd.) svirali svake nedelje pred publikom. To je bilo veoma dobro raditi. Posle toga smo ja i neki ljudi (Anne LaBerge itd.) postavili Kraakgeluiden u Amsterdamu, jer nije bilo mesta za elektronsku muziku a svima nam je bilo potrebno da sviramo jedni sa drugima da bismo pospešili naše sviranje i dobili ideje itd. Radili smo to jednom nedeljno tokom 2 godine. To je bilo jako značajno.
7. Kako vrednujete improvizaciju? Šta , po vama, jednu improvizaciju čini boljom od druge?
Nema posebnih pravila ovde. Mada kod improvizacije težim da prihvatim (i da mi se čak i svidi) više nabadanja nego kod komponovane muzike.
8. Kada snimate za neko izdanje, da li svest o snimanju utiče na vaše sviranje, i na koji način?
Da, utiče pomalo. Jednostavno znaš da imaš samo ograničeno vreme itd. Vrši veći pritisak. Zbog toga sam stvorio takvu situaciju kod kuće u kojoj mogu da snimam i da ne brinem o vremenu i novcu.
|