O nama  |  Najave  |  Intervjui  |  Tekstovi  |  Linkovi  |  Kontakt  |  english

balkanimprov (indeks muzičara)  ||  otompotom (netlabel)
 
 



upitnik


 Alessandro Bosetti
 Bertrand Denzler
 Bhob Rainey
 Bonnie Jones
 Bruce Russell
 Christian Weber
 Cor Fuhler
 Dieter Kovacic (dieb13)
 Doug Theriault
 Dragos Tara    novo
 eRikm
 Günter Müller
 Jeff Gburek
 Jeph Jerman
 Joe Foster
 Julien Ottavi
 Kai Fagaschinski
 Lucio Capece
 Róbert Rózsa    novo
 Robin Hayward
 Tomas Korber
 Will Guthrie

 

 

 

 

Intervju: Bruce Russell  (2007)




1. Da li ste imali neko formalno muzičko obrazovanje, i šta sada izvlačite iz njega?

      Ne, nemam. Učio sam klavir nekoliko godina kao dete, ali nisam stvarno naučio ništa što koristim u sopstvenoj muzici – osim što sam naučio da ne posedujem konvencionalni muzički talenat i da mrzim da vežbam neki instrument. Ovaj uvid mi je vrlo pomogao da se usmerim ka improvizaciji i uvek tragam za novim instrumentima koje malo poznajem.


2. Kakvu opremu/instrumente koristite, i kakav je vaš odnos prema njima? Šta mislite da stoji iza vašeg izbora opreme/instrumenta?

      Koristim električnu gitaru i lampaško pojačalo. Takođe imam analogne elektronske uređaje, koje takođe koristim sa lampaškim pojačalom da bih dobio određeni zvuk. Takođe sviram klaviolin, monofoni vintažni sintisajzer, i razne analogne diktafone. Volim stariju opremu, otprilike 1960-65 je bio značajan period za elektroniku, čini mi se. Želim opremu koja postavlja granice mojoj mašti, tako da sredstva utiču na moj rad, i oblikuju zvuk koji se stvara, prilično nezavisno od toga šta ja radim. Ukoliko moja oprema stvara spontane zvukove koje ne mogu da objasnim, to je odlična predstava!


3. Šta je to što vas privlači ka muzičkom eksperimentisanju?

      Brzo mi dosadi ‘ispravna muzika’. Previše ponavljanja, a nedovoljno duha.


4. Zašto se bavite improvizacijom, i kako je vidite?

      Umem samo da improvizujem, ne umem da ponavljam, ne umem da čitam muziku, neću da učim rutine kao istrenirani majmun. Muzički interpretatori tuđih kompozicija skoro nikad nisu umetnici, laskaju sami sebi. Jedan u hiljadu ljudi može da unese sopstveni duh u “interpretaciju” – samo nekolicina to radi. Improvizacija je vredna životna lekcija, ona nas uči pravim veštinama koje su nam potrebne. Slušati, i reagovati u trenutku, o tome se radi u improvizaciji. Ili, ne slušati, i reagovati u trenutku – to takođe može funkcionisati.


5. Kako vidite odnos između planiranja i spontanosti u improvizaciji?

      Ne mislim da planiranje ima ulogu u improvizaciji. Ne planiram svoje nastupe, osim što biram šta ću koristiti.


6. Da li "vežbate" za improvizaciju, i koje je vaše generalno mišljenje o ideju "vežbanja" za improvizaciju? Kada improvizujete, da li koristite zvukove koje ste već "isprobali", i koliko tu ima mesta za zvučno eksperimentisanje?

      Nikad nemoj da vežbaš! Kada vežbamo improvizaciju, mi ne vežbamo ono što ćemo uraditi kasnije, mi jednostavno ‘improvizujemo sada’ a onda ‘improvizujemo kasnije’. Ponekad pronađem zvukove koji mi se svide i ponekad ih iskoristim ponovo, ali obično je tako da sam previše dobro izabrao svoju opremu, i to je nemoguće. Želim nove zvukove.


7. Kako vrednujete improvizaciju? Šta , po vama, jednu improvizaciju čini boljom od druge?

      Dobra improvizacija je ‘kul’. ‘Kul’ je zapadnoafrički koncept koji označava ‘usklađivanje sa unutrašnjim božanstvom’. Znaš kada je dobro, ali ne možeš to da izraziš.


8. Kada snimate za neko izdanje, da li svest o snimanju utiče na vaše sviranje, i na koji način?

      Pokušavam da snimam sve. To ne utiče na moje sviranje.












 

 

 

 

 

 

 

 
 
 
addlimb.org, 2007, 2008