| |
intervjui
|
|
Swiss-Balkan Creative Music:
Intervju sa Jonasom Kocherom (2007)
U aprilu 2007, lokalni muzičari iz četiri različita balkanska grada – Skopja, Beograda, Prištine i Sarajeva – od kojih se većina nikada nije bavila slobodnom improvizacijom, i koji imaju različite muzičke pozadine, imali su priliku da se sastanu sa švajcarskim muzičarima iz Ensemble Rue du Nord, i prihvate izazov traženja i pronalaženja zajedničkog zvuka kroz slobodnu improvizaciju. Inicijator ovog projekta, Jonas Kocher iz Ensemble-a, govori o projektu, njegovom začetku, razvoju i nadama za budućnost, u iščekivanju njegove sledeće faze u Novembru 2007.
- Koja ideja stoji iza Swiss-Balkan Creative Music projekta, i kako ste došli do nje? Zašto Balkan?
Balkan sam posetio mnogo puta od 2001. U početku samo kao turista. Svideo mi se region i svideli su mi se ljudi, i želeo sam da dođem ponovo, ali kao muzičar, ne samo kao turista. Shvatio sam da ima jako malo ljudi i mesta koji se bave improvizovanom i eksperimentalnom muzikom na Balkanu.
Tako smo mi, muzičari iz Ensemble Rue du Nord, odlučili da pokušamo da organizujemo koncerte u ovom regionu. Od početka smo bili sigurni da želimo da upoznamo lokalne muzičare i sviramo sa njima, jer improvizovana muzika je (pored svog muzičkog aspekta) divan način upoznavanja novih ljudi i deljenja jedinstvenih trenutaka sa njima. Koncert je uvek nešto jedinstveno, zavisi od ljudi sa kojima sviraš i publike. Tu je intenzitet, haotičnost, komunikacija, osećanja… I mislim da je veoma važno za muzičare da budu u kontaktu sa drugima, da putuju, da dele zajedničke trenutke, ideje, iskustva. To je ono što mi daje energiju, ideje i motivaciju da nastavim sa sopstvenom muzikom. Svi ovi aspekti su veoma prisutni u projektima koje sam realizovao u Švajcarskoj i zapadnoj Evropi. Tako sam poželeo da istu stvar uradim i na Balkanu.
Pored ovih osnovnih razmišljanja, mislim da bi bio dobar izazov stvoriti improv-mrežu između Švajcarske i Balkana, kao i unutar regiona. Imam osećaj da je moguće ostvariti neke ciljeve ovde: tu su dobri muzičari, zaintereovanost za nove muzičke prakse, i dobri ljudi na alternativnoj kulturnoj sceni. Ukoliko bi to uspelo, balkanski region bi se približio evropskoj improv-mreži, koja je vrlo gusta, a to bi dalo zapadnoevropskim muzičarima više prilike da sviraju na Balkanu.
Kroz protekle godine, zemlje poput Slovenije, Mađarske, Libana, stvorile su veoma zanimljive scene (muzičari, mesta, festivali itd.). Zašto ne i jugoistočna Evropa?
Poslednja stvar koju želim da istaknem jeste politički aspekt. Pokušaj da se izgradi alternativna, kritička i živa mreža pored kapitalizma današnjice jeste od velike važnosti za očuvanje budnosti i aktivnosti kod ljudi (muzičara i publike). Za mene je to najbolji način da budem uključen kao muzičar i kao organizator.
- Kako vidite poziciju projekata poput Swiss-Balkan Creative Music na opštem kulturno-političkom planu ovog regiona? Zatim, kakva je pozicija improvizovane muzike na švajcarskoj kulturnoj sceni?
Mislim da takvi projekti žive pored ‘zvaničnnog’ kulturnog života koji podržavaju vlade. Slobodna improvizacija je subverzivna po sebi i ostaje po strani komercijalne kulture i buržoaske kulture. Podrška koju vlade pružaju alternativnoj kulturi je minimalna u poređenju sa drugim kulturnim područjima. Mislim da se, generalno, kulturne/umetničke razmene i eksperimenti nalaze nisko na listi prioriteta za vlade. Takvi projekti su uglavnom podržavani od strane NVO.
Ovakvoj muzičkoj praksi potrebni su predani i strastveni ljudi da bi ostala živa i postoje mogućnosti za takve ljude i organizacije ovde na Balkanu, što je najbitniji motiv za započinjanje ovakvog projekta.
Pozicija improvizovane muzike u Švajcarskoj malo je drugačija ali ne mnogo. Postoji više podrške od strane države (za festivale, serije koncerata i klubove) ali mnoga mala mesta za slobodnu improvizaciju nemaju sredstava ili ih imaju jako malo. Ova mala mesta su veoma važna za održavanje živahnosti scene i dopuštanje novim muzičarima da predstave svoju muziku. Zahvaljujući predanim ljudima to je moguće.
Slobodna improvizacija već nekoliko godina biva ‘otkrivana’ od strane festivala savremene muzike i srednjih škola. Njena vidljivost je veća ali se na nju još uvek gleda kao na nešto egzotično i ne baš ozbiljno od strane većine ljudi uključenih u akademsku savremenu muzičku scenu.
- Koliko je razvijena mreža umetnika u Švajcarskoj?
Postoji oko deset festivala godišnje (možda nešto više). U skoro svakom malom gradu možete naći ljude koji sviraju improvizovanu muziku. Muzičari često sami organizuju koncerte – to znači da postoji mnogo mesta na kojima se može svirati i upoznati se sa novim muzičarima. Publika je često mala ali dobra.
- Kako ste se upoznali sa muzičarima iz balkanskih zemalja? Da li vam je njihova muzika bila poznata od ranije?
Prvo sam istraživao na Internetu o slobodnoj muzici, mestima i muzičarima na Balkanu. Jedina osoba koju sam našao a da je zaista uključena u improvizovanu muziku bio je Bojan Đorđević koji stoji iza Ring Ring festivala. Kontaktirao sam ga i predložio da se upoznamo u Beogradu. John Menoud (gitarista Ensemble Rue du Nord) i ja došli smo na Balkan u oktobru 2006. da upoznamo ljude zainteresovane za učestvovanje u organizaciji projekta slobodne muzike. Dobio sam kontakte i od nekih od švajcarskih muzičara aktivnih na Balkanu. Posle ovog putovanja imao sam kontakt osobu u svakom gradu (Sarajevo, Beograd, Skopje i Priština). Svaki saradnik je trebalo da pronađe zanimljive mlade muzičare sposobne za učestvovanje u ovom projektu u svom regionu. Projekat ne bi bio moguć bez ovih lokalnih saradnika.
Nismo bili čuli muziku ovih muzičara pre nego što smo ih upoznali u aprilu 2007. To je bilo veliko iznenađenje za nas…i za njih takođe!
- Šta je to što je iznenadilo vas i muzičare?
Nismo znali muzičku pozadinu muzičara koje smo upoznali. Radili smo uglavnom oko zvuka i buke: koncentrisali smo se na proizvodnju zvuka/buke, tenziju, interakciju i na to kako dobiti zajednički zvuk sa toliko različitih ljudi. Iznenadilo nas je kako su ljudi to razumeli svaki put.
Ponekad je to bilo nešto vrlo prirodno, imali mo zajednički jezik i nismo morali mnogo da objašnjavamo, i imali smo sjajne muzičke momente, iako nikada ranije nismo svirali zajedno.
Ponekad smo shvatili da je ovakav pristup zvuku veoma udaljen od navika nekih muzičara. U takvom slučaju to ne možete objasniti i praktikovati u roku od dva dana, i za mene postoji i jedna etička poenta: možete pružiti neke smernice, ideje, i pravila ali morate ostaviti prostora za lični izraz i da prihavtite ono što ljudi rade. Ne možete kontrolisati sve rezultate. Zbog toga improvizovana muzika može biti tako živa i iznenađujuća ali isto tako ponekad i dosadna kada se ljudi ne poznaju, ili kad nemaju senzibilitet za ovakvu vrstu muzičke prakse.
Svaki susret u svakom gradu je bio drugačiji, sa veoma zanimljivim rezultatima i ponekad takođe sa malo konvencionalnijim free jazz zvukom. U svakom gradu upoznali smo sjajne muzičare i muzičare bez iskustva u slobodnoj muzici ali sa veoma dobrim osećajem i potencijalom za nju.
Vrlo sam radoznao da vidim kako ćemo rad dalje razvijati na sledećim sesijama u novembru 2007. Što se nas [Ensemble Rue du Nord] tiče, nismo isti sastav muzičara kao prvi put. To znači da će doprinosi i ideje od strane švajcarskih muzičara biti takođe drugačije.
- Dakle, muzičari sa kojima ste svirali su generalno bili prijemčivi za ideju slobodne improvizacije – da li biste mogli malo više da prokomentarišete kako ste je prezentovali i kako su muzičari reagovali?
Nismo mnogo pričali o konceptima i idejama, jednostavno smo svirali. Fokusiranjem rada na zvučne kvalitete i koncentrisano slušanje, muzičari (većina njih) su razumeli šta želimo. Kada svirate i zaista uđete u zvuk, osetite intenzitet, bogatstvo i energiju koju zvukovi mogu da sadrže. Isto važi i za kolektivno sviranje. Morate se osećati otvoreno i sposobno da reagujete spontano i brzo. Kada sve ove stvari funkcionišu, ne morate mnogo da pričate o muzici.
Dovođenje muzičara do ovog osećaja mešavine kontrole, koncentracije i spontanosti bio je jedan od ciljeva radionice. Koncentrisanje na zvuk je ponekad bilo teško za neke muzičare. Neki od njih nisu mogli da uđu u taj svet, bio je previše udaljen od njihove koncepcije muzike. Ljudi su ponekad imali i problema sa bukom ili apstrakcijom. Do toga dolazi zbog ličnog obrazovanja, otvorenosti, i znanja o modernoj umetnosti. Ovaj problem nije specifičan za Balkan, na ovakve reakcije možete naići širom sveta.
- Da li je bilo nekih specificnih razlika u vašim iskustvima u različitim gradovima sa različitim muzičarima?
Da, naravno. Radili smo gotovo istu radionicu sa istim konceptom u svakom gradu ali je rezultat uvek bio drugačiji. U Skopju, muzika je bila melodičnija, ponekad sa jazzy bojama. U Prištini smo radili sa mladim studentima klasične muzike, i muzika je bila veoma sveža i direktna. U Beogradu, muzika je imala razvijenije teksture i konstrukciju zato što smo imali muzičare na elektronici i sa više iskustva sa improvizovanom i/ili novom muzikom. U Sarajevu smo imali samo pola dana za rad sa muzičarima koji nikad ranije nisu svirali slobodnu muziku, pa je rezultat bio vrlo krhk i ne uvek ubedljiv ali smo upoznali neke muzičare sa dobrim osećajem i potencijalom za ovu muziku.
Još jedan faktor je taj da se u nekim gradovima muzičari nisu međusobno poznavali, što takođe utiče na muziku. Naravno, to takođe zavisi od naših saradnika u svakom gradu koji su odgovorni za izbor lokalnih muzičara sa kojima sviramo.
- Šta za Vas znači uspešna improvizacija, u svetlu iskustava koje ste imali na Balkanu?
Kada svirate i imate osećaj da muzika radi sama za sebe i da su svi muzičari deo toga. Ona tada postaje toliko prirodna, čineći da se osećate kao deo toka. Više ne morate da razmišljate o tome šta ćete svirati, jednostavno to radite. Osećate se povezani sa drugim muzičarima, sa mestom i sa publikom u isto vreme. Takvi trenuci su retki i uvek tragate za njima… Imali smo takvih doživljaja na nekim koncertima na Balkanu prošlog aprila, i očekujemo ih još u budućnosti!
http://www.myspace.com/swissbalkancreativemusic
|
|